ROADHOUSE BLUES (Jim Morrison)
Bluz Jima Morrisona, jedan od sinonima za raspojasanu bluz energiju i divljinu lirike benda The Doors, pesma Roadhouse Blues posvećena je voljenoj Pameli (Džimovoj čudesnoj kosmičkoj saputnici koja je jedina mogla u potpunosti da ga razume i isprati do samog kraja na njegovom putu samouništenja, lagane nihilistične kapitulacije, njegovoj Queen of the Highway sa albuma Morrison Hotel, Hard Rock Caffe (1970.)). Legendarni Morrisonov bluz nastao je tokom njegove vožnje u društvu Pamele na njihov posed u Laurel kanjonu, Los Anđeles. I dok je Pamela sedela za upravljačem i vozila ka ranču koji joj je kupio Morrison, on je u svom stilu dobacivao reči od kojih će kasnije nastati stihovi Bluza drumskog svratišta, objavljenog kao singl, marta 1970..
Ah, keep your eyes on the road
Your hands upon the wheel
Keep your eyes on the road
Your hands upon the wheel
Yeah, we're going to the roadhouse
Gonna have a real, a good-time
Yeah, the back of the roadhouse
They've got some bungalows
Yeah, the back of the roadhouse
They've got some bungalows
They dance for the people
Who like to go down slow
Let it roll, baby, roll
Let it roll, baby, roll
Let it roll, baby, roll
Let it roll, all night long
Do it, Robby, do it
You gotta roll, roll, roll
You gotta thrill my soul, alright
Roll, roll, roll, roll
A-thrill my soul
I gotta beep a gunk a chucha
Honk konk konk
Ka gancha each you puna eachya bop a luba
Each yall bumo a kechonk
Ease sum konk, yeah, ride
Ashen lady
Ashen lady
Give up your vows
Give up your vows
Save our city
Save our city
Right now
Well, I woke up this morning
And I got myself a beer
Well, I woke up this morning
And I got myself a beer
The future's uncertain and the end is always near
Let it roll, baby, roll
Let it roll, baby, roll
Let it roll, baby, roll
Let it roll, all night long
Roadhouse Blues nastao je tokom dva dana snimanja (4. - 5. novembra 1969.) u jednoj od brojnih Morrisonovih improvizacija tokom njegovih burnih, boemskih dana i noći natopljenih suicidalnim količinama alkohola i opijata, na putu samouništenja, graničnim područjima kreacije i nihilizma, rastrojstva čula i izoštrene percepcije. Pesma je u E-duru, ima srednji tempo i vođena je prepoznatljivim gitarskim rifom Robbyja Kriegera, klavirom Raya Manzareka i pulsom bubnara Johna Densmorea. Gostujući muzičari na ovoj uzbudljivoj, legendarnoj The Doors numeri bili su na bas gitari Lonnie (McIntosh)Mack i na usnoj harmonici John Sebastian. Iako na prvu loptu zvuči kao jednostavna kafanska pesma o pijenju i zabavi, Bluz drumskog svratišta sadrži mračnu filozofsku crtu. Kulminira čuvenim stihovima: Well, I woke up this morning and I got myself a beer, The future’s uncertain and the end is always near (Probudih se jutros i popih pivo, Budućnost je neizvesna, a kraj je uvek blizu), spajajući svakodnevnu trivijalnost s dubokom teskobom. Roadhouse Blues sigurno nije bio najveći hit Doorsa, budući da je objavljen samo kao B-strana singla koji je brzo postao popularan. I nije bio toliko karakterističan za prepoznatljiv zvuk benda, budući da je uglavnom izbegavao njihovu prepoznatljivu kombinaciju psihodelične instrumentacije i apstraktne poetike. Bila je to pesma koja je nastala iz jam sessiona benda, radost opuštanja grupe nakon haosa kroz koji je prošla tokom većeg dela 1969.. Bio je to kraj pomenute godine i bend se okupio da snimi Morrison Hotel album, povratak blues korenima nakon eksperimenta na albumu Soft Parade. Uvodni riff Robbieja Kriegera na gitari, potpomognut razigranom ritam sekcijom, uvek uzbudljivim Morrisonovim baritonom, poletnim Manzarekom na klavijaturama i Johnom Sebastianom na usnoj harmonici proizveo je jedan od najblistavijih The Doors bisera.
Nakon haotičnog koncerta u Majamiju, 1. marta 1969., potom hapšenja, puštanja uz kauciju i početka suđenja Morrisonu (koje će trajati sve do kraja oktobra 1970.), potom otkazivanja koncerata The Doorsa širom licemerne Amerike i svih mogućih zabrana i pretnji, Jim Morrison i njegov život, kao svojevrsni, autentični bluz pretvarali su se lagano u tragični ples smrti, nezaustavljivo predavanje totalnom samouništenju, nihilizmu, putu rastanka od sveta koji ga nije prihvatao bezgranično slobodnog, drugačijeg, hrabrog, beskompromisnog. Bio je to period Morrisonovog tihog gašenja i povlačenja sa scene i iz života rokenrola, autodestruktivni koktel natopljen alkoholom i LSD stimulativom.
S druge, one svetlije, kreativne strane, bio je to veoma plodonosan umetnički i stvaralački period Jima Morrisona i benda The Doors, ovekovečen sjajnim albumima (Morrison Hotel – Hard Rock Caffe & LA Woman) i povratkom bluz korenima, traženja novih izvorišta inspiracije i mogućnosti izraza unutrašnjih umetničkih poriva. Jim je bio sve ogorčeniji i depresivniji, želeo je da raskrsti sa avetima prošlosti i iskostruisanim mitom, njegovom nametnutom ulogom ispraznog rokenrolera i seks simbola uspaljenih šiparica, vraćajući se sve više vlastitoj poeziji i korenima iz kojih su nastajale nekadašnje nezaboravne pesme – bluz korenima.
Nekadašnji lepuškasti pesnik i erotski političar (kako je nazivao sebe i The Doorse) pretvarao se u debeljuškastog, bradatog bluzera, olupinu nekadašnjeg seks simbola u kožnim pantalonama. Jim je vremenom sve beskompromisnije dodavao gas (i alkohol, na žalost) terajući nemilosrdno do samog kraja, do vlastitog potonuća, žrtve koja bi se priklonila na božanski oltar radi ostvarenja umetničkih i životnih ciljeva – prolaska na drugu stranu, kroz pročišćena VRATA PERCEPCIJE. Legendarni, gotovo himnični stihovi koji najavljuju po ko zna koji put KRAJ, zloslutni Morrisonov odlazak, pretočeni su bili ovim moćnim bluzom u sledeće poetske sklopove - The future is uncertain and the end is always near. SMRT je još jednom bila centralna tema Morisonove poetike, jedini Jimov istinski prijatelj - zloslutna, uvek tu negde, na putu bez povratka, graničnih puteva pesnika, bitnika i bluzera Jima Morrisona i njegove čudesne poetike bunta, nepristajanja na trivijalnost i prolaznost postojanja pod zvezdama.
U sjaju psihodelije i vrtlogu Vijetnamskog rata, pesma Roadhouse Blues pojavila se ne samo kao muzička numera, već kao himna koja je obuhvatila sirovi žar buntovničke slobode i egzistencijalnog hedonizma. Više od obične pesme na prelomnom albumu Morrison Hotel, ona je postala simbol kolektivne svesti tog doba i prozor u složenu umetničku prirodu Džima Morisona. Ispod njenih bluz ritmova i bučnih, privlačnih refrena krije se dubina koja prevazilazi puko slavljenje – reč je o filozofskom putovanju kroz zadovoljstvo, prolaznost i oslobođenje.
Od samog početka, Roadhouse Blues privlači pažnju zapovešću: drži oči na putu, a ruke na volanu. Tekst pesme predstavlja metaforički poziv, koji slušaoce podstiče da preuzmu odgovornost za sopstvenu sudbinu i da ostanu usredsređeni usred haosa tog vremena. Istovremeno, to je i poziv na oslobađanje od društvenih normi, na udaljavanje od mejnstrim kulture i pronalaženje utočišta u roudhausu (roadhouse) - mestu koje je sinonim za neobuzdanu radost. Simbolika puta duboko je ukorenjena u američkoj književnosti i muzici, noseći u sebi obećanje slobode i otkrivanja novog. Grupa The Doors pristupa ovom motivu uz dozu divlje energije; umesto samog otvorenog puta, oni kao središte avanture biraju roudhaus(drumsko svratište) - mesto okupljanja odbačenih, gde nastaje istinski dobar provod.
Kada Morrison pevuši o bungalovima iza drumske kafane, on dočarava sliku skrivenih utočišta u kojima čovek može da odbaci svoje kočnice. To priziva predstave o prolaznim prostorima u kojima je sve dozvoljeno, gde ljudi vole da polako utonu. U tim bungalovima krije se intimno obećanje - mikrokosmos užitka koji prkosi društvenim granicama i stegama. Ovde je prisutna neka telesna sirovost, koju dodatno naglašava Morrisonov hrapav, režeći glas. Prostori koje on pominje nisu samo fizičke lokacije, već predstavljaju sigurnija utočišta za čula - skloništa u kojima ljudski duh može slobodno da istražuje i izražava svoje najpraiskonskije želje. Ponavljajuća čarolija Let it roll, baby, roll (Pusti neka teče, dušo, neka teče) deluje kao otkucaj srca same pesme. Ovaj poziv na neprestano kretanje ne odnosi se samo na zbivanja tokom noći, već odražava širu životnu filozofiju. U pesmi Roadhouse Blues, pustiti neka teče znači prigrliti stalnu promenljivost postojanja i održati stanje dinamičke ravnoteže u kojem noć - a time i život - nikada ne moraju da se završe. Sa svakim poletnim refrenom, grupa The Doors ne samo da priziva uzbudljiv nalet slobode, već i ističe želju da se čovek zadrži u trenutku, uprkos prolaznosti. Fraza all night long (cele noći) ne govori samo o trajanju, već o intenzitetu i strasti sa kojima treba živeti život.
Pepeljasta damo, pepeljasta damo / Odrekni se svojih zaveta / Spasi naš grad / Odmah. Ovde pesma zalazi u neočekivanu sferu društvene zabrinutosti. Pepeljasta dama se može tumačiti kao metafora za Ameriku, ili možda kao aluzija na Kip slobode - nekada blistav, a sada potamneo - koji mora da odbaci stara obećanja kako bi iznedrio novo spasenje. Ovaj apokaliptični apel unosi skrivenu težinu u hedonističku površ pesme. Spasi naš grad predstavlja oštar osvrt na previranja i propadanje vremena u kojem živimo, kao i prepoznavanje društvenih zala koja se nadvijaju nad nama. To je strastvena molba, prikrivena elektrizujućim ritmovima roka.
Probudih se jutros / Uzeh sebi pivo / Budućnost je neizvesna, a kraj je uvek blizu. Ovi stihovi nose u sebi surovu spoznaju: uprkos neizbežnostima života - ili možda baš zbog njih - čovek mora da ugrabi radost gde god je može naći; bilo da je reč o jutarnjem pivu ili o beskompromisnom prepuštanju jednostavnijim životnim zadovoljstvima. Morisonove reči sažimaju dihotomiju ljudskog postojanja - neizbežnu strepnju udruženu sa sveobuhvatnom željom da se živi duboko i punim plućima. Ova sumorna, a ipak prkosna poruka ostaje upamćena kao jedan od najupečatljivijih stihova u istoriji roka, upisujući Roadhouse Blues u muzičke anale kao dirljiv osvrt na ljudsku egzistenciju.
by Dragan Uzelac

Nema komentara:
Objavi komentar