GEORGE HARRISON - ISN’T IT A PITY (1970.)

 

GEORGE HARRISON - ISN’T IT A PITY (1970.)

 

      Nije li šteta jedan je od vanvremenih bisera Georgove post Beatles ere, jedan od bisera briljantnog, trostrukog albuma All things must pass koji otvara istinsku solo karijeru bivšeg Beatlesa Harrisona, ukazuje na svu raskoš prikrivenog talenta koji pored Lennona i McCartneyja nije mogao dovoljno da dođe do izražaja i oslobodi svu onu latentnu lepotu koja se krila u Beatles hitovima Georgea Harrisona i napokon oslobađa pravog muzičkog maestra koji će ovim albumom uspeti zauvek da nadmaši kako sebe tako i preostale post Beatles albume preostalih članova famozne liverpulske četvorke.

 

Bilo je to još jedno remek delo George Harrisona. Mislim da ova pesma dokazuje da su Harrison i Lennon bili najbolji kantautori u Beatlesima. Ova pesma vrišti o svoj boli kroz koju su prolazili on i Patti Boyd. Ili se radi o raspadu Beatlesa? Ili oboje? Takođe mislim da s Georgeovom duhovnošću on može videti ovu pesmu kao način na koji razbijamo srce našeg Boga tako što smo tvrdoglavi. Ovo je doista slojevita pesma i jednostavno mi slama srce.

 

    Bila je to još jedna u nizu pesama koje je Harrison napisao još u vreme rada sa Beatlesima (po njegovoj tvrdnji još 1966., u vreme rada na albumu Beatlesa Revolver), ali koja nije uspela da nađe mesta na njihovim albumima (nepravedno, kao i mnoge druge zapostavljena od tvoračkog tandema Lennon-McCartney koji je malo kome ili čemu dopuštao slobodu izraza pored vlastitih ostvarenja). Pred sam kraj Beatlesa Harrison je već imao gotovo kolekciju pesama koje će svetlost dana ugledati upravo na albumu Sve stvari moraju proći iz 1970., i učiniti ga prvim pravim, a potom i najboljim, njegovim nikad prevaziđenim solo albumom.

 

Isn't it a pity
Now, isn't it a shame
How we break each other's hearts
And cause each other pain
How we take each other's love
Without thinking anymore
Forgetting to give back
Isn't it a pity

Some things take so long
But how do I explain
When not too many people
Can see we're all the same
And because of all their tears
Their eyes can't hope to see
The beauty that surrounds them
Isn't it a pity

Isn't it a pity
Isn't is a shame
How we break each other's hearts
And cause each other pain
How we take each other's love
Without thinking anymore
Forgetting to give back
Isn't it a pity

Forgetting to give back
Isn't it a pity
Forgetting to give back
Now, isn't it a pity

What a pity
What a pity, pity, pity
What a pity
What a pity, pity, pity

 

 

    Isn’t it a pity vremenom će postati jedna od najslavnijih pesama Harrisona – melanholična, raskošna balada, po mišljenju mnogih emotivno i muzičko središte kultnog albuma All things must pass. Bio je to potresni odraz jednog turobnog i mučnog kraja Beatlesa (kao i njegove veze sa Pattie Boyd), pesma u produkciji Phila Spectora (i njegovog čuvenog produkcijskog izraza poznatog kao zvučni zid) koja upošljava nekolicinu klavijaturista, gitarista i perkusionista, kao i orkestarske i horske aranžmane Johna Barhama (pesma počinje tužnim klavirskim motivom koji podupire prvi stih, a zatim se nadopunjuje opsežnom orkestracijom). Pored Harrisona, koji se u pesmi pojavljuje kao glavni vokal i slajd gitarista, u pesmi se još pojavljuje impresivan niz muzičara: Tony Ashton – klavir, Billy Preston – klavir, Gary Wright – električni klavir, Bobby Whitlock – harmonijum, Pete Ham – akustična gitara, Tom Evans – akustična gitara, Joey Molland – akustična gitara, Klaus Voormann – bas, Ringo Starr – bubnjevi i Mike Gibbins – tambura (u drugoj verziji pesme tu je još i Clapton na gitari).

 

Zar to nije šteta

Sad, zar to nije sramota

Kako jedni drugima lomimo srca

I prouzrokujemo jedni drugima bol

Kako jedni drugima uzimamo ljubav

Više i ne razmišljamo o tome

Zaboravljamo da je vratimo

Zar to nije šteta

 

Neke stvari traju predugo

Ali kako da objasnim

Kada premalo ljudi

Može videti da smo svi isti

I zbog svih njihovih suza

Njihove oči se ne nadaju da vide

Lepotu koja ih okružuje

Zar to nije šteta

 

Zar to nije šteta

Sad, zar to nije sramota

Kako jedni drugima lomimo srca

I prouzrokujemo jedni drugima bol

Kako jedni drugima uzimamo ljubav

Više i ne razmišljamo o tome

Zaboravljamo da je vratimo

Zar to nije šteta

 

Zaboravljamo da je vratimo

Zar to nije šteta

Zaboravljamo da je vratimo

Sad, zar to nije šteta

 

Kakva šteta

Kakva šteta, šteta, šteta

Kakva šteta

Kakva šteta, šteta, šteta...

    Po mišljenju muzičkih kritičara bila je to veličanstvena, duboko dirljiva i moćna pesma koja je spajala tri vrste pesama koje je Harrison prihvatio kao solo izvođač – ljubavnu pesmu, rock pesmu i himnu. Elegična, tužna pesma pomirenja bila je jedno od najblistavijih dela George Harrisona, njegovo posmatranje sveta, put u središte tame i ponovno izranjanje na površinu snagom svetlosnih zraka ljubavi. Bila je to vrhunska muzička i poetska meditacija o duhovnom spasenju čoveka, upozorenje na krajnju izolaciju onih koji su suviše sebični da bi brinuli o nekome drugome. Objavljena krajem 1970., kao dvostruka A strana singla sa monumentalnom My sweet Lord predstavljala je jednu od kulminacija kreativnog nadahnuća Georgea Harrisona.

 

    Po rečima samog Harrisona bila je to pesma: koja govori o tome da je neka veza došla do tačke pada. Bila je to prilika da shvatim da ako sam osetio da me je neko izneverio, onda postoji dobra šansa da sam i ja izneverio nekog drugog. Svi smo skloni slamati srce jedno drugome, uzimajući i ne dajući.

 

 

By Dragan Uzelac, septembar 2021.