SIDNEY POLLACK: I KONJE UBIJAJU, ZAR NE? (1969)
Film I konje ubijaju, zar ne? uznemiravajuća je i pesimistična drama, jedno od duboko angažovanih, humanističkih filmskih ostvarenja za sva vremena (u duhu šezdesetih, naravno), briljantno delo američkog filmskog reditelja, producenta i glumca Sidnija Polaka, autora bitnih ostvarenja kao što su: Tri kondorova dana (1975.), Tootsie (1982.) ili Moja Afrika (1985.), ovenčano Oskarom za najboljeg reditelja, glavnu glumicu (Džejn Fonda) i sporedne glumce tragična priča o ubistvu iz milosrđa i okrutnosti nehumanog sveta ogoljenog materijalizma bez ljubavi (sam naziv filma je aluzija na ubistvo konja, kao plemenite životinje, koji je bolestan ili osakaćen i kojeg zato ubijaju – iz milosrđa), tragična priča o ubistvu – sa brutalnom dozom ironije.
Film je predstavljao adaptaciju istoimenog romana Horasa Mek Koja, nastalog 1935. godine, priče koja je sjajno prihvaćena od strane američke kritike, a potom i francuske intelektualne elite, predvođene egzistencijalistom Sartrom kao delo koje je izvršilo proboj američkog egzistencijalističkog romana u Evropu, poredeći ga sa delima veličina poput Hemingveja i Foknera.
U malom gradu, prebogate Kalifornije, tridesetih godina 20. veka (u doba velike ekonomske krize i depresije) organizuje se plesni maraton sa bogatom novčanom nagradom za pobednike – par koji najduže izdrži surovu igru koja se odvija pod nehumanim uslovima i traje svega nekoliko meseci. Glorija je mlada i ogorčena devojka koja nastoji po svaku cenu da pobedi, otrgne se iz bede i sivila proseka i ostvari snove – na kraju ipak odustaje i gubi volju za životom, moleći partnera da je ubije – oslobodi je tegoba nemilosrdnog života milosrdnim činom egzekucije. Sve vreme bitku do istrebljenja prati zlurada i nemilosrdna svetina, urlajući bestidno bez trunke saosećanja prema takmičarima.
Polak nam kroz metaforu daje sliku nemilosrdnog sveta gde je sve na prodaju, ima svoju cenu i gde se dostojanstvo gubi u suludoj trci za opstankom i prestižom u igrama gde nestaje svaka ljudskost i istinske vrednosti. Danas, ta ista publika je još gora i nemilosrdnija – zavaljena u fotelje svojih ispraznih života, ona posmatra moderne gladijatorske bitke do istrebljenja i pobednika u rijaliti šou programima koji su zamenili plesni podijum filma.
Snažna, provokativna, lucidna, preoštra i brutalna, Polakova metafora govori o smislu i vrednostima savremenog života, daje slike života ili cirkusa od života koji pokazuje svu surovost i cinizam bezdušnog i hladnog sveta – društva bez humanosti i solidarnosti koje odbacuje i prezire siromašne i nesretne. I konje ubijaju, zar ne? priča je o poniženim i skrajnutim ljudima koji iz pukog očaja pristaju na ples do potpunog poniženja i uništenja za čuvenu šaku dolara, na veliku zlobnu radost i sreću dobrostojećih, onih koji su se snašli.
Nastao u vreme burnih šezdesetih, godina poslednjeg pravog otpora zlu licemernog, nehumanog i sebičnog društva materijalista i perfidnih zlotvora, film je večna paralela sa današnjim (ili bilo kojim drugim) svetom, u kojem je dance macabre dostigao vrhunac zluradosti i licemerja. Osloni se na mene. Umorna sam od gubljenja, govori u jednom trenutku plesa smrti prkosna i gorko cinična Glorija.
Moralne norme tog i današnjeg sveta su izokrenute naglavačke, sistem vrednosti uništen i izopačen, na delu je čisti kulturni nihilizam, a dostojanstva i čovečnosti više i nema – sve je na prodaju i pitanje je samo na koju će cenu ko da pristane ili bude prinuđen. Granice pristojnosti su nepristojno pomerene ili možda ih više i nema. Kada ste se poslednji put bilo čemu u moru gluposti, nekulture i bestijalnosti začudili i usprotivili? Gde je nestao čovek i čovečnost? Može li se baš sve kupiti i prodati kao roba? Pitanje je vremena kada će oni koji trenutno nemilosrdno ubijaju i kinje biti ubijeni u začaranom krugu pakla i neljudskosti. Šta je život bez dostojanstva i čovečnosti - i da li je?
Umorni smo od gubljenja, zar ne? Ironijom sudbine ovo gorko-cinično pitanje koje se provlači kao lajt motiv vanvremenskog ostvarenja I konje ubijaju, zar ne? danas odzvanja još jače i bolnije. Osim ako niste jedni od onih koji su se snašli! Zar ne?.
Sloboda, jednakost, bratstvo, vrhunski su dometi jedne Revolucije, ali...
By Dragan Uzelac
Nema komentara:
Objavi komentar