PEE WEE CRAYTON (1914. – 1985.)

 

PEE WEE CRAYTON (1914. – 1985.)

     Pee Wee Crayton bio je jedna od najsjajnijih zvezda blues horizonta Zapadne obale kada je njegova snimka Blues After Hours iz 1948. dosegla broj 1 na Billboard lestvici. Ostaje jedini instrumental nekog gitariste koji je ikada zauzeo prvo R&B mesto. Iako je njegov niz na top lestvicama završio 1950., Crayton je nastavio pokazivati ​​kreativni talent na kasnijim pločama i ostvario mnoge nezaboravne izvedbe. Gitaristi Lowell Fulson, Johnny Heartsman, Mickey Baker, Doug MacLeod i drugi navodili su ga kao inspiraciju, a snimatelj Suna Billy The Kid Emerson tvrdio je da je Elvis Presley razvio neke od njegovih pokreta nakon što je vidio Craytona kako nastupa u Memphisu. Craytonovi gitaristički rifovi navedeni su kao osnova za neke od Chuck Berryjevih, pa čak i za Beatlesov uvod u Revolution.

    To doprinosi impresivnoj ostavštini za bluesera koji je rekao da je svirao gitaru samo četiri godine kada je snimao. Rođen je kao Connie Curtis Crayton 18. decembra 1914. u Liberty Hillu u Texasu, blizu Rockdalea, istočno od Austina, gde je odrastao i naučio malo svirati trubu, ukulele i bendžo. Preselivši se u Los Angeles, radio je kao domar i šofer, a zatim se zaputio na sever u brodogradilište u Valleju tokom Drugog svetskog rata i zaronio u blues scenu Bay Area. Uz mentorstvo T-Bonea Walkera i jazz gitariste Johna Collinsa, Crayton je razvio vlastiti pristup gitari, uključivši sofisticiranost, ali prebirući oštrije od svojih mentora, ponekad savijajući žice na način na koji će to uskoro činiti BB King.

I woke up this morning

And I go down to pray

I asked my maker

Please guide my way

Because I'm searching

Whoa whoa whoa searching

For a brighter day oooh yeah

 

Everywhere I go

There's trouble there

But there is no one

Who seems to care

But I keep searching

Whoa whoa whoa searching

For a brighter day oooh yeah

 

Sometimes that's problem

That we all could share

But there is no one

Who seems to care

But I keep searching yeah yeah

Yeah searching

For a brighter day ooooh yeah yeah

    Njegovi prvi pokušaji snimanja nisu bili veliki, ali je zaradio odličje sviranja na dva hita br. 1 1948. opskrbivši se gitarističkim radom na Pretty Mama Blues Ivoryja Joea Huntera, koji je dosegao vrhunac samo šest nedelja pre Bluesa After Hours. Crayton je snimio svoje prvo mesto na top lestvici za etiketu Modern u Los Angelesu uz druga dva Billboard hita - Texas Hop i vokalnu baladu, I Love You So. Iako je svoje veštine u tom trenutku smatrao rudimentarnim, u publicitetu je bio hvaljen kao gitaristički fenomen za nacionalne turneje koje su usledile, a proizvođač gitara Leo Fender predstavio mu je prototip Stratocastera i pojačala. Njegov uspeh izazvao je i pretnje tužbama, uključujući i onu od firme iz Oaklanda koja mu je potpisala ugovor, ali je nastavio snimati više instrumentala i vokala za Modern. Na njegovu frustraciju, nisu dolazili daljni hitovi, za Modern ili za bezbroj drugih izdavačkih kuća, uprkos kvalitetu i rastućoj stručnosti koju je uneo u svoju muziku. Ali uz podršku pisca pesama i menadžmenta svoje supruge Esther, održao je svoju koncertnu karijeru u Los Angelesu, kao i u Detroitu i Des Moinesu, čak i tokom loših godina kada je vozio kamion kako bi spojio kraj s krajem.

    Craytonov legendarni status doneo mu je obnovljenu pažnju i nekoliko albuma i nastupa na festivalima u kasnijim godinama. Njegove povremene gitarističke borbe s dugogodišnjim prijateljem T-Bone Walkerom uvek su dospele na naslovnice. Crayton je umro u Los Angelesu 25. juna 1985., neposredno nakon trijumfalnog povratka u svoj rodni grad Austin kako bi svirao kod Antonea. Njemu u čast, mnoštvo najboljih gitarista tog područja kasnije se okupilo kako bi priredilo Pee Wee Crayton Battle of the Blues Guitars.