SNOOKS EAGLIN (1937. – 2009.)

SNOOKS EAGLIN (1937. – 2009.)

     Fird Eaglin Jr., poznat kao Snooks Eaglin, bio je američki gitarista i pevač sa sedištem u New Orleansu. U svojim ranim godinama ponekad su ga pripisivali drugim imenima, uključujući Blind Snooks Eaglin, Lil Snook, Ford Eaglin, Blind Guitar Ferd.

     The Human Jukebox Snooks Eaglin bio je glavna figura u posleratnim blues i R&B krugovima New Orleansa. Od njegovih početaka kao slepog uličnog pevača do duge karijere must-see umetnika za posetioce barova u Francuskoj četvrti, do kasne serije briljantnih albuma za izdavačku kuću Black Top gde je stavio svoj lični pečat na Blues catalog,  Snooks je bio vrlo voljena osoba u The Crescent Cityju. Snooks je znao doslovce hiljade pesama, koje je izvodio dubokim glasom i smislom za humor, a njegovo sviranje gitare bez muke bilo je ništa manje od uzvišenog.

    Slep od ranog detinjstva, Ford (Fird?) Eaglin Jr. naučio je svirati gitaru slušajući radio, gde je pronašao i nadimak od Baby Snooksa, nestašnog lika u radijskoj emisiji. Snooksov topao i privlačan glas te određena fizička sličnost s Rayem Charlesom naveli su ga da neko vreme nastupa kao Mali Ray Charles. Njegova oštra i inteligentna tehnika sviranja gitare omogućila mu je da preuzme neverovatno širok raspon muzike uključujući blues, R&B, gospel, folk i pop, a sve prekriveno njegovim nepogrešivim stilom. Neke rane snimke za Folkways nisu imale veliku prodaju, ali kada je Snooks potpisao za Imperial 1960. i došao pod okrilje pisca i producenta Davea Bartholemewa, sigurno se nadao boljim stvarima. Zajedno su snimili 26 pesama, od kojih je polovinu napisao Dave, a među njima je bilo i sjajnih R&B pesama, ali nekako je njihovo vreme prošlo i nijedna nije bila hit. Snooks se preselio u Prestige i snimio album akustičnog bluesa od Leada Bellyja i Roberta Johnsona do Arthura Crudupa i Amosa Milburna, ali to nije smetalo lestvicama.

Well
I got a woman
way over town
who's good to me
woah yeah
I got a woman
way over town
who's good to me
woah yeah
she gives me money
when i'm in need
yeah shes the kind of
friend indeed now,
I got a woman
way over town
who's good to me
woah yeah
save me lovin
early in the mornin
just for me
woah yeah
save me lovin
early in the mornin
just for me
woah yeah
save me lovin
just for me
she loves me
till the day
ohh yeah
I got a woman
way over town
who's good to me
Find more lyrics at
ohh yeah
(solo)
she better love me
both day and night
never grumbles or fusses
always treats me right
never runnin in the streets
leavin me alone
she know's a womans place
right there right down in our home
i got a woman
way over town
who's good to me
ohh yeah
well I got a woman
way over town
who's good to me
ohh yeah
but she my baby
I want'cha understand
yeah and I
your lover man
woah yeah I got a woman
way over town
who's good to me
ohh yeah
a dont'cha know she's alright
she's alright she's alright
ohhhh yeah
ohhhh yeah

    Snooks nije snimao mnogo tokom sledećih 25 godina, osim jednog albuma s Robertom Peteom Williamsom i albuma iz 1973. koji je producirao Sam Charters, Down Yonder, interpretirajući niz standarda New Orleansa s pijanistom Ellisom Marsallisom i Clarenceom Fordom na saksofonu, ali ni ovaj funky masterclass nije odjeknuo izvan regije. U The Big Easy, međutim, Snooks je bio lokalna legenda. Nikada mu nije nedostajalo mesta za sviranje i obdaren talentom da pokupi bilo koju melodiju, Snooks bi uvek prihvatio zahteve publike i ponekad bi smišljao pesme na licu mesta, na veliko zaprepaštenje svog benda. Tvrdio je da zna 2500 pesama, tako da je nadimak Human Jukebox dobro zaslužen.

    Godine 1987. Snooks je potpisao ugovor za izdavačku kuću Black Top i tokom sledećih nekoliko godina izdao niz sjajnih albuma. Snooksova gitarska tehnika imala je vrhunsku fluidnost i prodoran ton koji se prilagođava gotovo svakom materijalu i on je to samo nastavio raditi, svaki bolji od prethodnog. Ovi su albumi doista stavili Snooksa na kartu što ga je učinilo favoritom na festivalskom krugu, a i dalje je volio svirati u New Orleansu.

     Njegov poslednji studijski album, The Way it Is, producirali su Scott Brothers of Black Top 2002., a Snooks je počeo ređe nastupati kako su godine uzimale danak. Ovaj jako voljeni i vrlo poštovani muzičar preminuo je 2009.