GORAN BARE : autoportret

 

GORAN BARE : autoportret

Intro:

    Goran Bare, rokenrol muzičar iz Hrvatske, frontmen legendarnih Majki i  Plaćenika, rođen je 16. avgusta 1965. godine u Vinkovcima. Kao dete iz siromašne radničke porodice odrastao je, uglavnom, na ulici gde je rano shvatio svu gorčinu života, pretočivši kasnije vlastita iskustva u snažne i emotivne rok tekstove i muziku – pesme koje će obeležiti jednu burnu epohu devedesetih i potonje godine. Vremenom je, probijajući se kroz uzburkane valove života na margini, izrastao u brutalno iskrenog rokera u srcu i duši, slobodnog mislioca i čoveka koji na najjednostavniji mogući način može da kaže mnoge od bitnih stvari o životu. Bluzer je u srcu, ovisnik o heroinu (bivši?) i rokenrolu (još uvek, bez obzira što su prošle tri uzburkane, paklene decenije!) kao načinu života. Zahvaljujući bolnim bluz ožiljcima na duši  (njegova prva žena, sa kojom ima sina Mirana, preminula je mlada kao heroinski ovisnik) postao je jedinstveni pesnik ulice i hroničar izgubljenih duša. Kao pesnik (mada sebe nikad nije tako posmatrao, već je tvrdio da je samo čisti, andergraund roker) život je transponovao u neke od najboljih rok pesama s ovih prostora, a kao inteligentni, tvrdokorni, buntovni i socijalno osvešćeni emotivac pronikao je u dušu čoveka nudeći svoj autentični put ka sreći.

    Goran Bare je angažovani rokenrol autor i umetnik samoće teških boja. Njegov život je muzika, bez klišea i kočnica jer uvijek je bio isti i gledao svakog u oči. Njegov život, stav i pesme jedinstven su i krajnje iskren autoportret malog, velikog čoveka.

 

Autoportret:

Ja sam mršavi pas

ostavljen od gospodara

poznajem svakog od vas

moja sjećanja su bolna i stara

svakoga dana ona navrati

da me kroz san vodi

tad počinjem u groznici drhtati

i novo prokletstvo se rodi.

Bio sam vezan lancem od bola

svakoga dana lizao rane

a ona se pojavi ružna i gola

i sva bol tad mi stane

ne želim više da pričam o sebi

i onako me ni’ko ne razume

čuvaj se zato beštije ove

beštija se život zove.

Ne traži me

iako želim da me nađeš

ne spašavaj me

iako želim da me spasiš

Ja sam čovek sa ulice. Ma ne znam, umjetnost je sranje za buržoaziju. Boli mene kurac za to. Ono što ja radim je običan rokenrol – običan ulični rokenrol i ništa više. Rokenrol se generalno menjao, ali onaj pravi, pravcati, andergraund rokenrol se nikada nije menjao, niti će, a takav je slučaj sa mnom. Droga je imala jak uticaj na mene, jer sam voleo da pevam o tome, kako to radim. Ali, bio bih daleko bolji da se nisam drogirao. Kad god sam u životu bio u teškim situacijama mislim da mi je rokenrol uvek pomogao i izvukao iz toga. To je ono što me u životu drži, u muzici se dobro osećam i jednostavno imam potrebu za tim da pravim muziku, pišem tekstove i snimam i nastupam.

Ja sam momak

iz proklete kuće

lijen i nervozan

glup i otrovan

ja sanjam

i čekam sve

krvarim od dosade.

Ja sam momak

iz proklete kuće

hoću da ti slomim srce

daj mi noćas malo nade

krvarim od dosade

Moji tekstovi su okrenuti i sebi i svijetu. Oni su o svemu što osjećam, svemu čega sam svjestan, to su pjesme o nekim mojim stanjima, razmišljanjima. Bina je jedini mjesto gdje se ja osjećam sto posto svojim. Ostatak vremena promatram svijet sa strane i bježim od te ludnice vani. Samo na bini sam ja, to je moj život i takav će biti do kraja. Rokenrol je istina, put i život.

Noćas je moja tuga

poprimila ljudski oblik

otvorio sam oči

ispred sebe ugledao svoj lik

pružio sam si ruku

i rekao, hajde

vrijeme je da se krene

Pesma Teške boje oslikava neko moje stanje duha i stanje u kojem sam bio, kao i sve ono što mi se izdešavalo u životu, koji nije baš bio u nekom pastelnom koloritu i vedrim bojama.

Moje srce teško suzu pusti

i pumpa sa smiješkom

jer ja ću pjevati i evo pjevam

ja ne svijetlim, ja sijevam

U, teške boje

njima ja sam obojen...

Pokreni me, sa mnom pleši

tuge, tuge me riješi

daj da budem onaj, koji tješi

svakom onom, ko zna da griješi.

Reci mi Bože, koje si boje kože

Bože, daj kaži, to o tebi dal’ su laži

ti znaš sve, tako bar govore

mora da je super gore

kad se prozori raja otvore

Mene žene najviše privlače zbog seksa, nikako radi neke dublje veze i sličnih sranja, i tu nastaje problem. Nije meni teško da se povežem, ali jeste većini da se poveže sa mnom i zato sam sam. Nikada u životu nisam bio srećan. Ja sam jako tužan, psihički sam bolesnik. Ja pjevam bluz. Ja ne vjerujem u Boga, šta mogu? I mislim da ovi svećenici više ne vjeruju u Boga. Sasvim je logično da Bog ne postoji, tamo nekakav čiča što lebdi na nebu. Meni je Crkva staromodna i loša organizacija, ne želim nikoga vrijeđati, ali o njima ništa lijepo ne mogu reći.

Mene ne zanima

to o čemu se priča

mene ne zanima

to što se događa

jer uvijek sam bio isti

i svakog gledao u oči

ne želim razmišljati

o novom pogledu na život

želim razmišljati o ljubavi

meni ne možeš lagati

meni ne možeš pričati

mene ne možeš ni zamoliti

možeš mi samo mahati

sa druge obale

šaljive obale

opasne obale

koju zapljuskuju strahoviti valovi

valovi bijesa

zato ti kažem

povrati u rijeku

pasji skote

pojedi novac i reci

hvala ti živote

Mislim da je iskrenost i istina u životu veoma bitna, cenim iskrene ljude, i ja sam takav uvek bio.

Gdje je nestao čovjek

gdje se skrivao

iz vagona godina

na tračnice ispao

gleda gdje su znakovi

kojim putem krenuti

može li tko reći

gdje je put ka sreći...

Samo živi samo budi

svi odgovori doći će sami

samo stoj na svjetlu

i doći će kraj tami

Kakva je to istina

kad s druge strane je laž

izvrnute vrijednosti

strah, samo strah

neostvareni snovi

radiš ono što ne voliš

ali mogu ti reći

gdje je put ka sreći

Kako dugo će postojati

kako dugo će nestajati

želje, potrebe, osjećaji

koji koče i pokreću

tebe, mene sve to vrijeme

srca tvrda k’o kamenje

da mogu ti reći

pokazat put ka sreći

Samo živi samo budi

svi odgovori doći će sami

samo stoj na svjetlu

i doći će kraj tami

Iako sam star, mozak mi je još mlad, ali nekad se jednostavno presaugaš pa dva-tri dana, kad se ohladiš od nastupa, vidiš da ti je otišlo koleno, leđa, da su ti noge plave. Da bi čovek u ovim godinama radio posao kako treba, mora imati neki luksuz, a kod nas je to nemoguće jer nema novca. Ako to ne voliš raditi ili nemaš neki drugi posao uz glazbu, onda si u banani. Mislim da su klinci previše lijeni, pretili i da jedu previše čipsa. Puno drkaju po tastaturama, trebali bi više brijati po ulici, organizirati skupove, ako treba potući se sa policijom, pokazati silu i snagu. Međutim, sve se svodi na to da imaju 300 prijatelja na Fejsu. Mladež je otišla u tri pičke materine.

Puno pijem

dok ležim u sobi sam

moje ljubavi više nema

i ne želim da svane dan.

Ne želim sunce

nek traje ovaj mrak

jedna zvijezda kao da pjeva

to meni moja draga šalje znak.

Ne želim više biti tu

poljubit ću ponovo svoju dragu

ili u raju ili u paklu

Outro:

   Umetnošću samoće i jezikom ulice Goran Bare je ovekovečio svet oko sebe. Njegov bluz i rokenrol, obojeni teškim bojama, hronika su mnogih izgubljenih duša u potrazi za svetlošću i srećom u svetu očaja i bezosećajnosti. Snagom emocije, iskrenošću i ogoljenom istinom naslikao je na paleti života čovekov put ka sreći, osvetlivši makar na trenutak ovozemaljski život tamniji od noći.

 Samo živi samo budi

svi odgovori doći će sami

samo stoj na svjetlu

i doći će kraj tami

 

by Dragan Uzelac