PIGS - kritika modernog sveta Rogera Watersa
Ako te nije briga za ono što mi se događalo, a ja ne marim za tebe, koračaćemo krivudavom stazom dosade i bola, povremeno dizati pogeled kroz kišu , pitaćemo se koga da okrivimo i gledaćemo za svinjama u letu, pevao je Roger Waters na početku novog Pink Floyd albuma - Animals, početkom 1977. godine. Tematski , bio je to nastavak društvene kritike u orwelovskom stilu započete na prethodna dva albuma, kritike koja se dešavala u vreme mahnite najezde ciničnog i oštrog pank pokreta, povratka rokenrola nakon godina izdaje bazičnom buntu i zvuku. I mada je bilo dosta kritičara koji su se silovito obrušili na Floyde kao još jednog rok dinosaurusa, prezasićenog slavom, novcem i bezidejnošću, koji nema više šta da kaže, istina je bila sasvim drgačiji.
Postoji anegdota, iz potonjih vremena (negde iz devedesetih) kada su novinari pitali Watersa kako gleda na pank pokret iz sedamdesetih i njegovu žestoku kritiku svega pa i bendova poput Floyda. Opor i ciničan, kakav već jeste, Waters je uzvratio duhovitim odgovorom: Pank? Nisam ga primetio ! Kada je bio pank?.
Životinje su predstavljale novi konceptualni Watersov album – basnu (pesme su govorile o svinjama, psima i ovcama, jasno aludirajući na ljude i njihove postupke) tj. kritički osvrt na ludilo, paranoju, licemerje, dosadu i apsurd savremenog sveta. Mračni tonovi očaja i depresije, beznađa i ogorčenja boje ovaj mračni album crnim i sivim tonovima, zadirući u samu srž ignorisnog i prećutkivanog problema. U stilu Orwellove Animals farm bend na čelu sa Watersovom socijalnom satirom secira moderno društvo i osvetljava ga oštro iznutra, dočaravajući dugim instrumentalnim pasažima atmosferu nehumanosti i nesolidarnosti, kao i bezočne zlobe koje su odraz praznih i zatrovanih ljudskih duša. Glasom punim gorčine Waters se nemilosrdno obrušava na licemerje i apsurd gramzivih sistema, dajući kroz metafore jasnu sliku iskonstruisane društvene idile. Industrijski kompleks polunapuštene i depresivne elektrane u Londonu sa omota albuma Animals deluje brutalno očajno, kao da je napravljen u stilu nacističkih koncentracionih logora – bez ikakvih mogućih naznaka ljudskosti i nade.
Groktanje svinja na početku numere Pigs ističe ogoljeno atmosferu okoline u kojoj živimo – proždrljivost, podmuklost, nebriga za druge ljude, bezosećajnost i cinizam, pohlepa i smrad koji dolazi iznutra (sa mesta gde je nekad postojala ljudska duša i saosećajnost) razarajuće deluje na ljude, stvarajući haos iz kojeg nastaju nasilje, ratovi, beda, patnja, beznađe i konačni čovekov pad. Dok jedni (statistička manjina) grokću i množe se u nedogled matematičkom progresijom od sile i prežderanosti, većina, sasvim normalnih ljudi, umiru od gladi, očaja i totalnog beznađa, bez budućnosti i elementarnih ljudskih prava na život. Muzika benda je u potpunosti u službi lirike i uglavnom bez naglih, eksperimentalnih zaokreta i promena ili pak svega onog kosmičkog ludila koje je karakterisalo bend u ranoj, početnoj fazi rada. Ona svojom moći dramatike naglašava atmosferu raspadanja, sivila, truleži i kraha jedne materijalističke i isprazne civilizacije, društva modernih robova i praznih, licemernih, ljigavih priča bez dela.
Veliki čoveče, prascu, ha, ha
Kakva si ti farsa
Ti dobro okrećeš veliki točak, ha, ha
Kakva si ti farsa
I kada je tvoja ruka na tvom srcu
Skoro da si veoma smešan
Skoro da si džoker
Sa svojom glavom dole u svinjskoj kutiji
Govoriš "nastaviti sa rovanjem"
Svinjske mrlje na tvom debelom obrazu
Šta se to nadaš da nađeš?
Kada si dole u svinjskoj rupi
Skoro da si smešan
Skoro da si smešan
Ali si u stvari za žaljenje.
Autobuska stanico pacovska torbo, ha, ha,
Kakva si ti farsa
Ti sjebana babo, ha, ha
Kakva si ti farsa
Ti zračiš hladne zrake slomljenog stakla
Skoro da si veoma smešna
Skoro vredna brzog cerenja
Tebi se sviđa osećaj čelika
Ti si vruća roba sa natučenim šeširom
I dobra si zabava kad držiš pištolj
Skoro da si smešna
Skoro da si smešna
Ali si u stvari za žaljenje.
Hej ti Vajthausova, ha, ha
Kakva si ti farsa
Ti kućo ponosna gradska mišja,
Kakva si ti farsa
Pokušavaš da zadržiš naše osećaje van ulice
Skoro da si stvarna pretnja
Sve čvrste usne i hladna stopala
I da li se osećaš zlostavljano?!
Moraš da zaustaviš zlu stranu
I čuvaš sve iznutra
Meri ti skoro da si pretnja
Meri ti skoro da si pretnja
Ali si u stvari za žaljenje.
Waters nam svojom sugestivnom i moćnom muzikom sugeriše kako je jedini način za beg od onoga što nadolazi na albumu ljudska povezanost i međusobno pokrivanje jedni drugih.
Voters u pesmi Pigs (kao i na albumu Animals uopšte) prikazuje kapitalističko društvo kao beskrajni lavirint omeđen dosadom s jedne strane, a bolom s druge.
U njemu vlada potpuna nezainteresovanost za uspinjanjem po društvenoj skali, za bilo kojim oblikom preuzimanja uloge aktera modernog kapitalističkog društva. Preslušavajući album, vrlo lako se može primetiti sukob između pasa i svinja i svinja i ovaca i nadasve zastrašujuća hijerarhija u kojoj se svako od nas i danas može vrlo lako pronaći. Svinje su nemilosrdni vladari i zemljoposednici kojima je cilj samo vlastiti kapital i briga o samome sebi. Pritom neće poštediti nikoga, pa tako ni sve ovce kojima vladaju i kojima robuju u starom duhu modernog robovlasništva. U ovaj rang životinja spadaju i svi današnji političari, predsednici, premijeri i vođe bilo kojih ideoloških pokreta. U današnjem političkom svetu, Waters tokom svojih nastupa prilikom izvođenja pesme Pigs prikazuje velike murale Donalda Trumpa na video zidu, ali i praktikuje dobar stari običaj letećih svinja koje kruže po publici u obliku balona s mnoštvom ispisanih političkih i anti političkih parola na njima. Iako je stih: Hey you Whitehouse, ha ha, charade you are originalno posvećen britanskoj konzervativnoj aktivistkinji Mary Whitehouse, u današnjem svetu taj stih dobija potpuno novo značenje. A ideologija i ideološki pokreti komplikovana su stvar, pogotovo kada se stvari izmaknu svojoj kontroli i kada ideolog koji upravlja masama (u ovom slučaju ovcama) odluči lagati u vlastitu korist, a scenario je, na žalost, najčešće takve vrste. Ideologija je ta koja nas tera da iskusimo vlastiti život u određenom smeru i koja nas tera da taj naš pogled na svet je potpuno prirodan. U tim slučajevima, ideologija remeti stvarnost u jednom ili drugom smeru lažno predstavljajući prirodnim nešto što je, baš suprotno, potpuno umetno i kontradiktorno. Ako se, pak, prepustimo ideologiji, tada počinjemo živeti u svetu iluzija ili, kako se Marksizam odnosio na to, stanju lažne svesti. Svinje su takođe i likovi koji su ispod toga svega zapravo dosta tužne osobe, noseći maske po cele dane i pred raznim masama ljudi koji ih slušaju. No, na kraju dana verovatno idu u krevet s laganim osmehom na licu jer znaju da su doneli još podosta finansijskih sredstava u vlastiti džep, radeći kontradiktorno od onog prividnog pravila kako bi te svinje morale služiti narodu, a ne narod njima.
Teške tonove i mrak pesme Pigs donekle raspršuje Gilmourova solaža i lagano dizanje tempa, koji bar na trenutak rasteruje teške oblake nadvijene nad Londonom i svetom. Gotovo istovetna je i situacija sa pesmom Dogs. Pesmu Sheep otvara klavirska melanholija, ponor sivila koji usisava svaku mogućnost akcije i nade, a onda se tempo donekle podiže i kreće putem iskričave vožnje uz Watersov vokal, ritmičko gruvanje i snažne uzlete Wrighta i Gilmoura koji postaje sve manje primetan na albumima Floyda.
Oblaci beznađa i depresije toliko su zgusnuti i zagađeni izduvnim gasovima zaprljane ljudske duše da ih ništa ne može razbiti ili bar na momenat odagnati. Bilo kakav nagoveštaj nade ne nalazi mesta na albumu Animals – Waters ostaje dosledan u stavovima do samog kraja albuma (pa i karijere, ispostaviće se vremenom, kao svaki pravi umetnik i čovek). Ostatk benda, na žalost, vremenom je pokazivao sve manje inicijative i kreativnih ideja, odrađujući muzički deo posla standardno dobro i uglavnom rutinski – bez nekadašnje lucidnosti, žara i ideje.
Akustični Watersov uvod sa Pigs on the wing 1, akustični Watersov kraj sa Pigs on the wing 2 i suština koncepta je zadovoljena u potpunosti i do samih krajnosti. Znaš da brinem šta se tebi događa, i znam da brineš za mene i više se ne osećam usamljenim, odjavna je špica i mogući tračak nade za posrnuli svet bez ljubavi.
Bilo je to Watersovo viđenje sveta pre mnogo decenija, u zlatno doba pre svih mogućih kriza i ratova, raspada mehura od sapunice laži i licemerja. Vizionarski ili ne, ali od jačine groktanja današnjih moćnika vapaj unesrećenih se više gotovo i ne čuje – povezani globalnom mrežom (u suštini novom, tehnički uznapredovalom varijantom bodljikave žice mesta za koncentrisanje nepodobnih), sami u gomili ljudi umiru od bede zbrinuti pred očima Velikog Digitalnog Brata koji nas sve posmatra.
By Dragan Uzelac
Nema komentara:
Objavi komentar