JIM MORRISON - Veran svom duhu

JIM MORRISON - Veran svom duhu
maj 2023.

nedjelja, 24. ožujka 2024.

JIMI HENDRIX (27. novembar 1942., Seattle - 18. septembar 1970., London)

JIMI HENDRIX (27. novembar 1942., Seattle - 18. septembar 1970., London)

 

Novac? Bogatstvo?Blagostanje? Ko je bogat? Recimo nekad poželim da se probudim ujutru, odkotrljam iz kreveta u sobni bazen, malo se brčkam, otplivam do postavljenog stola sa doručkom, usput popijem sok, dognjuram do kupatila gde se obrijem, i operem zube.Verujem da bih mogao to sebi da priuštim, a šta time dobijam? Ne želim taj luksuz. Ja sam novac zaradio ne da bih bio bogat i da bi sebi priuštio razne stvari već je novac posledica jednog posla čiji sam i ja deo. Ja bih bio srećan i sa drugim stvarima. Možda ću živeti pod šatorom negde u planinama, stalno preskačući potoke i pecajući ribe. Novac je nevolja. Novac je kult u Americi. Kao da svi ljudi veruju samo u novac i ništa drugo. Moja je sreća da verujem u ono što radim i volim. Boli me što ovo društvo želi svakoga da stavi u malu celofansku kesu. Verujte, mene neće uspeti. Neće im poći za rukom da me zarobe u neki celofan. Ljudi su opsednuti saznanjem smrti. Ja ne! Kada umrem ne želim da ljudi cvile za mnom. To je samosažaljenje. Kada umrem želim da ljudi sviraju i pevaju moju muziku, da budu slobodni. Neka rade ono što im padne na pamet. Neka uživaju dok mogu.

Levoruki gitaristički virtuoz, Jimi Hendrix, naslednik je veličina poput Muddyja Watersa i Buddyja Guya, čovek čija je gitarska tehnika i snaga dosegla mnoge do tada nedodirljive vrhove i postavila gotovo nedostižne standarde, nezaobilazni je deo istorije rock and rolla i jedan od najuticajnijih gitarista svih vremena.

Moj cilj je biti jedno s muzikom. Ceo život posvećujem ovoj umetnosti.

U srcima sledbenika i poštovaoca ostaće upamćen po divljim, energijom i senzibilitetom nabijenim nastupima. Vešt u improvizaciji, samouk i instinktivan stvarao je neverovatne, autorskim pečatom obojene pesme, prožete bluesom, hard rockom i psihodelijom, umetničkom formom vremena u kojem je stvarao i kratko živeo. Potenciometri odvrnuti do maksimuma, pirotehnika, pričanje gitarom, distorzija i mikrofonija do granica izdržljivosti, sviranje gitare zubima, iza leđa, neukrotiva, katarzična divljina propuštena kroz fuzz i wah wah činili su magiju Hendrixovog neuhvatljivog ludila. Pre i posle njega bilo je zaista mnogo kvalitetnih gitarista, kreativnih i obrazovanih, tehnički moćnih, ali...

Jimija Hendrixa mnogi smatraju jednim od najvećih muzičara svih vremena. Prenosim vam deset glavnih razloga pomenute tvrdnje koji to snažno potkrepljuju:

  1. Inovativna gitarska tehnika: Hendrix je napravio revoluciju u načinu sviranja električne gitare. Uveo je nove tehnike kao što su feedback, wah wah pedale i kontrolisana distorzija, pomičući granice onoga što se može učiniti s instrumentom.
  2. Kreativnost i originalnost: Hendrixova je muzika bila jedinstvena, mešajući elemente bluesa, rocka, funka i psihodelije. Njegovo inovativno sviranje gitare, u kombinaciji s njegovim dubokim glasom i veštinom pisanja pesama, rezultiralo je zvukom kakav se nikad pre nije čuo.
  3. Prisutnost na pozornici: Hendrix je bio očaravajući izvođač. Njegova harizma na pozornici, divlje gitarske solaže i blistavo ponašanje osvojili su publiku. Bio je poznat po svom teatralnom stilu i sposobnosti da se uključi i poveže s masom.
  4. Pisanje pesama: Hendrix nije bio samo darovit gitarista, već i briljantan tekstopisac. Njegove pesme bile su ispunjene snažnim tekstovima, melodičnim udvaranjima i temama koje podstiču na razmišljanje. Pesme poput Purple Haze i Voodoo Child (Slight Return) postale su kultni klasici.
  5. Muzička svestranost: Hendrix nije bio ograničen na jedan žanr. Besprekorno je uklopio različite muzičke stilove, uključivši u svoju muziku elemente rocka, bluesa, jazza, funka, pa čak i folka. Ta ga je svestranost izdvojila i omogućila mu da se dopadne širokom krugu slušaoca.
  6. Uticaj na buduće generacije: Hendrixov uticaj na muziku ne može se preceniti. Njegovo inovativno sviranje gitare i muzički stil uticali su na bezbrojne muzičare koji su došli nakon njega. Promenio je način na koji ljudi pristupaju gitari i proširio mogućnosti rock muzike.
  7. Eksperimentalni pristup: Hendrix se nije bojao eksperimentisati i rizikovati sa svojom muzikom. Stalno je pomerao granice i izazivao tradicionalne norme. Ovaj neustrašivi pristup doveo je do revolucionarnih pesama i zvučnih pejzaža koji su bili ispred svog vremena.
  8. Ton i zvuk gitare: Hendrix je imao neverovatnu sposobnost izvlačenja širokog spektra zvukova iz svoje gitare. Njegova upotreba pedala za efekte, pojačala i njegov jedinstveni stil sviranja stvorili su ikoničan ton. Njegove gitarske solaže bile su i tehnički impresivne i emocionalno evokativne.
  9. Kulturološki uticaj: Hendrixova muzika nadišla je rasne i kulturne barijere. Kao afroamerički muzičar, rušio je barijere i inspirisao generacije umetnika. Njegova je muzika postala simbol kontrakulture, slobode i samoizražavanja tokom burne ere šezdesetih godina dvadesetog veka.
  10. Trajno nasleđe: čak i decenijama nakon njegove prerane smrti, Hendrixov uticaj još uvek se može osetiti u svetu muzike. Njegove pesme nastavljaju slaviti i obrađivati ​​umetnici različitih žanrova. Njegov uticaj na popularnu kulturu i njegov status muzičke ikone ostaju nepokolebljivi.

Reči su uglavnom nemoćne kada treba da opišu prefinjenost senzibiliteta i kreacije najvećih. U slučaju najboljeg gitariste svih vremena – Jimija Hendrixa, uhvaćenog u kandže industrije profita i svet droge, to je više nego očigledno. Ne znam šta ljudi osećaju kada čuju live verzije pesama poput Fire, Voodoo Chile, All Along the Watchtower, Machine Gun ili Peace in Mississippi, psihodeliju studijskih Purple Haze ili If Six Was Nine, lepotu, toplinu i liričnost Little Wing ili senzibilitet ubitačnih blues numera Bleeding Heart, Red House, Born Under Bad Sign, Once I Had Woman ili Hear My Train Coming, ali to je naprosto neopisivo stanje duha, nemoguće za kopiranje, komercijalizaciju ili bilo kakvo podilaženje prolaznosti ukusa industrije zabave. Hendrixova live verzija Chuck Berryjevog standarda Johnny B. Goode nešto je što me prati kroz čitav život, bez obzira u kom smeru se kretala moja muzička opredelenja - svojom iskrenošću, spontanošću, energijom i neposrednošću izraza Hendrix dopire do same esencije biti gitare. Savršen odnos lirske senzibilnosti i nepresušne energije ujedinjeni u prozračnom ovitku snage koja je u stanju da bilo koga ili šta oduva sa scene, ono je što ga do u beskraj odvaja od većine drugih.

Nemoj koristiti svoj mozak dok sviraš, neka tvoji osećaji vode tvoje prste.

Uronjen u korene, blues tradiciju, tehnički moćan, autorski plodan i raznovrstan, kreativan, harizmatičan, scenski ubitačan i rokerski energičan u hard maniru, osvežen esidom i šarenilom crnačko-indijanskog porekla, zovom divljine, Hendrix ostaje simbol jednog burnog vremena previranja, rata, bunta, nemira, progresa i propasti ideala u osvit zore.

Muzika koju je stvorio, obojenu jedinstvenim zvukom gitare i neukrotivom divljinom ostaje kao neprolazna, nepotkupiva lepota i trajna vrednost da širi poruke mira i ljubavi kroz vreme. Nerazjašnjene okolnosti pod kojima je otišao 18. septembra 1970. u Londonu ostaju na čast onima čija je nezajažljiva potreba za bogaćenjem i iskorištavanjem ljudi metastazirana rak rana vlastite propasti.

 

               Purporna izmaglica, svuda u mom mozgu

U poslednje vreme stvari ne izgledaju isto

Ponašam se čudno, ali ne znam zašto

Izvinite me dok poljubim nebo

 

Purporna izmaglica, svuda okolo

Ne znam da li dolazim odozgo ili odozdo

Da li sam srećan ili u patnji sam?

Šta god da je to, ta devojka me je opčinila

 

Pomozite mi

Pomozite mi

 

Purporna izmaglica u mojim očima

Ne znam da li je noć il' dan

Razbijaš me,razbijaš um

Da li je sutra,il' kraj je vremena?

Ooh

Pomozite mi...  

                                                  

Bio je crni gitaristički heroj, rođen kao James Marshall Hendrix, 27. novembra 1942. godine u američkom Seattleu, sin crnog američkog čoveka i polu-Indijanke iz plemena Cherokee, vrele krvi, nemirnog ciganskog duha lutalaštva i muzikalnosti, predvodnik jedne od mnogih band of gypsies, s kraja šezdesetih, slobodarskih godina brutalnog i nemirnog 20. veka. Odrastao je uz zvuke blues legendi poput Roberta Johnsona (još jednog lutalice nemirnog duha i zle sudbe), Muddyja Watersa, Blues Boy Kinga i Elmorea Jamesa, sanjareći i tužnim blue tonovima gradeći u mašti vlastiti slobodarski, harmonični svet. Potom je sazrevao prateći kao gitarista neke od svojih mladalačkih idola – Little Richarda, Wilsona Picketta, BB Kinga i Solomone Burkea, tražio vlastiti životni i umetnički izraz kao Jimmy James po opskurnim klubovima megalopolisa New Yorka sredinom šezdesetih i  usisan duhom jednog turbulentnog, vremena hrabrih novih ljudi obreo se jednog sudbinskog dana u novom megapolisu, ovaj put evropskom – Londonu. Na uzavreloj rock and roll sceni postao je i zauvek ostao gitaristički heroj jednog nemirnog vremena.

Svoj neuhvatljivi, vreli cigansko-indijansko-afrički duh iskustveno(experience) je preneo na vinil i koncertne podijume, postajući autor niza nezaobilaznih rock albuma – Are You Experienced?, Axis: Bold As Love, Electric Ladyland, Band of Gypsies i Cry of Love  i još dužeg niza antologijskih singl ploča – od nezaboravnih Hey Joe, Purple Haze, Foxy Lady i Wind Cries Mary, preko esencijalnih Woodoo Chile, Little Wing, Red House, All Along the Watchtower, Spanish Castle Magic, Burning of the Midnight Lamp, Room Full of Mirror, Killing Floor, Sunshine of Your Love, Fire, Stone Free, I Don’t Live Today, do razarajućih, katarzičnih zvučnih udara Wild Thing, If Six Was Nine, Crosstown Traffic, Peace in Mississippi ili nadmoćne, rafalne Machine Gun. Posedovao je neuništivi i nepotkupivi duh divljine koji je prosto eksplodirao na koncertnim podijumima širom sveta i koji je njegovo jedinstveno viđenje bluesa pretvarao u do tada neviđeno iskustvo ljudske duše – njegove blues numere (kao i verzije standarda bluesa) poput Hear My Train Comin’, Red House, Voodoo Chile Blues, Once I Had Woman, Catfish Blues, Born Under Bad Sign ili vanvremenska Bleeding Heart otisci su duše koja nikad ne umire i egzistira, oslobođena okova smrti, u nekim drugim ravnima postojanja, samo retkima shvatljiva i dostupna.

Kada se uzmu u obzir svi Hendriksovi gitarski kvaliteti – njegova tehnička superiornost, kreativnost, autorski rad, originalnost, inovativnost, studijsko majstorstvo i scenska atraktivnost, jasno je da je u pitanju reč o neprevaziđenom majstoru (nastavljaču čudesne niti koja se unazad kroz vreme proteže preko majstora poput Buddyja Guya, Muddyja Watersa, T-Bone Walkera sve do samih korena Delta bluesa i legende – Roberta Johnsona) koji je gitaru odveo putem neistraženih prostora i uzdigao je do nivoa simbola čitave jedne generacije i duha nezaboravnih šezdesetih... Gitara Jimija Hendrixa bila je i ostala pakleni machine gun koji je bljuvao vatru sa kojom je samo on umeo da se nosi i poigrava  – tako smelo, senzualno, katarzično i moćno. Ono što je genijalni majstor gitare Charlie Christian bio za jazz gitaru, Hendrix je postao u rock and rollu – jedan jedini, numero uno, jedinstven i neponovljiv. Kao što je to pronicljivo primetio kultni rock časopis šezdesetih – The Rolling stone, Hendrix je bio  crni izvođač koji je preuzeo duh rock and rolla i pobedio.

Gospode, imao sam ženu

Bog zna da mi je dobra bila u svakom pogledu

Da, imao sam ženu

Pravu ženu

Gospode, davala mi je ljubav i noću i danju

Moje sunce sja

Juhuuu

Za moju ženu

ili, ili

će mi trebati još jedan dan

ako će mi trebati

Otišla je dole u Dallas

Tamo u Texasu

Bože smotala me oko svog zgloba i oko svog

malog prsta

Kao prsten sljubljen oko prsta odsečene ruke

Ja tražim svoju pčelicu Dallasa

Ko bi ti mogla biti

Ko bi ti mogla biti

Oh, uuu, uuu pomozi mi

Pomozi mi tražiti je

O da...

 

JIMI HENDRIX: Band of gypsies (Grupa cigana) (1970.)

Nakon što je ispekao zanat, svirajući diljem rodne Amerike s mnogim slavnim imenima, sudbina (zvana Chas Chendler, menadžer, nekadašnji basista slavnih Animalsa) ga je dovela u London, gde 1966. godine kreće sa građenjem mita i veoma kratke, burne, plodne i nažalost tragične karijere i života. U veoma haotičnom vremenu rata u Vijetnamu, antriratnih protesta i nemira, doba razbijanja ustaljenih pravila, socijanog bunta, eksperimentisanja s drogama, snova da umetnost može promeniti svet i pokreta undergrounada, svoj kratki, eksplozivni i kreativni život proživljavao je i slavni blues-rock gitarista Jimi Hendrix.

Nakon nekolicine sjajnih singlova (Hey Joe, Purple Haze, The Wind Cries Mary, Foxy Lady), u postavi sa basistom Noelom Redingom i bubnjarem Mitchom Mitchelom, kao Jimi Hendrix Experience bend, i tri fantastična long play albuma: Are You Experienced?, Axis: Bold As Love i Electric Ladyland, Jimi Hendrix raspušta prvobitnu grupu i osniva kratkotrajni obojeni bend Band of Gypsies, sa basistom Billy Coxom i bubnjarem Buddy Milesom. Bio je to više ad hoc projekat, ali sa jednim, ali vrednim tzv. živim albumom - Band of Gypsies, snimljenim u dvorani Filmore east, New York, tokom novogodišnjeg koncerta 31. decembra 1969. godine.

Kad ona hoda kroz oblake

sa svojim cirkuskim umom

Tada zbilja podivlja

Leptiri i zebre i mesečevi zraci i bajke

To je sve o čemu misli

Dojaše na vetru

 

Kad sam tužan ona mi dođe

Sa hiljadu osmeha

Slobodu mi podari

U redu je, kaže ona

U redu

Uzmi sve što želiš od mene

(Uzmi bilo šta)

Bilo šta

Leti, krilce,leti

 

Značaj albuma svakako nije bio u odabiru i kvalitetu pesama. Šest numera:  Who Knows, Machine Gun, Changes, Power to Love, Message of Love i We Gotta Live Together u nepunih 46 minuta novogodišnje svirke na koncertnom podijumu nudi obilje sirove energije, improvizacije, buke, rešetanja stratokastera, podgrejanih vrelom crnačko-indijanskom krvlju i neobuzdanošću session-live svirke bez granica. Sve je prošarano teškim fuzz-wah-wah notama jedinstvenog hendriksovskog stila, vatrenom kombinacijom glasa i gitare.

Od energične session-soul numere Who Knows, gde sve podrhtava i kipti od Cox- Miles ritma, na čijoj se vatrenoj uzburkanosti poigrava iskričavi Hendrix, naelektrisan inspirativnošću, senzualnošću, razbijačkim wah-wah tonovima, glasom Indijanca čija vrela krv poziva na ples i neprestani pokret, krećemo u čarobni svet nedokučive afričke magije dalekih predaka i njihovih iskonskih ritmova, tamo gde počinje savršen spoj improvizacije i onoga što izmiče bilo kakvom definisanju, logičkoj spoznaji i objašnjenju.

Kada snaga ljubavi nadvlada ljubav prema moći, svet će upoznati mir.

Na britkoj, katarzičnoj oštrici usplamtelog stratokastera (koji na omotu albuma kao da izvire iz tela Jimija Hendrixa) odigrava se hendrixovski besmrtni ples, voodoo magija onostranog i nedokučivog. Onda kreće štektanje i rešetanje, blues dodir jednostavnih slika i tonova, rafalna paljba Machine Gun, dugo, distorzično putovanje neobuzdanim svetom Jimija Hendrixa. Umetnost buke dobila je jedan od svojih najuzbudljivijih snimaka. Sve se nekako neprestano valja teškim tonovima, mrvi i melje sve pred sobom. Iz pozadinske potmule grmljavine izbija vatra Hendriksovog mitraljeza i plamenim jezičcima razbija sva čula. Neuhvatljiv duh improvizacije oslobađa se iz mraka njujorške dvorane rešetanjem usijane mašinke... pritajen, potmuo, a onda, uz rastrojstvo čula i orgazmični krik lansiran u neodređenost prostora i vremena.

Snagom duše sve je moguće, poruka je koju ovim iskričavim i razigranim albumom šalje Ciganska banda, okupljena oko hendriksovske vrele indijanske magije i gitare kojoj do današnjih dana nema premca. Crnačka fešta, isprljana soul - riffovima, durovima, improvizacijama na ivici incidenta i svesnom nesavršenošću majstora zanata, divan je primer koliko rock and roll može da bude moćan i lep u svoj svojoj nesavršenosti i ogoljenoj sirovoj prirodnosti. Umetnost pobune i buke ostaće enigma, osim za one spremne da je bez razmišljanja prihvate čistog srca, neobjašnjivu, neuhvatljivu, takvu kakva jednostavno jeste.

Mitraljez

Kida mi telo

 

Mitraljez

Kida mi telo

 

Zli čovek me tera da te ubijem

Zli čovek te tera da me ubiješ

Zli čovek me tera da te ubijem

Iako nas samo porodice razdvajaju

 

Podižem svoju sekiru i borim se kao bombarder

(znaš na šta mislim)

Hej, i tvoji me meci neprestano obaraju

 

Hej, podižem svoju sekiru i borim se kao bombarder sada

Da, ali me i dalje rušiš na zemlju

 

Na isti način na koji pucaš na mene, dušo

Dobićeš isto

Tri puta veći bol

I sam si kriv

Hej, mitraljezu

 

Oooooooooo

 

Ne plašim se više tvog nereda, dušo

Ne plašim se više

Posle nekog vremena tvoja žvaka ne izaziva mi bol

Pusti svoje metke, neka padaju kao kiša

 

Jer znam sve vreme da si u krivu, dušo

Dobićeš isto

Da, mitraljez

Kida mi porodicu

Da, da, tako je

Kida mi porodicu

 

Nemoj ga upucati

On će otići

Nemoj ga upucati

On mora da ostane

On ne ide nigde

On je srušen na zemlju

O, gde ne može da preživi, ne, ne

 

Da, to više ne želimo da slušamo, tako je

Bez metaka

Barem ovde, aha

Bez pištolja, bez bombi

Aha

Bez ičega, hajde svi da živimo i živimo

Znate, umesto ubijanja

 

Epilog: Muzika kao religija, sredstvo ljubavi, mira i slobode...

Hendrixov moćni, psihodelični blues bio je najžešći rock and roll koji se mogao čuti tokom druge polovine šezdesetih, njegovi tekstovi nastajali su pod uticajem slavnog Boba Dylana i halucinogenih droga, pevao je autentičnim, otegnutim vokalom, dok je u slavnoj muzičkoj emisiji tog vremena - Top of the pops svirao gitaru zubima. Oduvao je sve prisutne na legendarnom Monterey festivalu 1967. godine svojim scenskim nastupom i paljenjem gitare, dok je svojom  žestokom verzijom rock himne – Johnny B. Goode otišao u večnost koju je satkao akordima samo za sebe i one retke koji su mogli da ga shvate u potpunosti i slede na putu ka zvezdanom, neugasivom sjaju. Njegov wah-wah zvuk legendarnog Stratocastera još uvek podrhtava u sazvežđu nezaboravne Voodoo Chile, nošem dahom lirike predivne Little Wing. Lirski zvuk njegovog  Gibsona pretvorio je Bleeding Heart u vanvrenmenski blues, kosmičku harmoniju onih koji ne poznaju i ne priznaju nikakve granice, prateći isključivo vlastiti unutrašnji glas i damare krvarećeg srca.

Pojačala je spajao sa fuzzom i wah-wah pedalama i koristeći ih kao predpojačala, sa maksimalno odvrnutim potenciometrima, rušio  sve pred sobom – pre svega mnoge predrasude svog i potonjih vremena. Uprkos katarzičnoj agresivnosti bio je tako senzibilan, prefinjenog stila i apsolutnog sluha. Svojim virtuoznim sviranjem gitare i pesmama sačinjenim od jedinstvene, čiste energije potvrdio je vlastitu viziju da gitara nije samo običan instrument već sastavni deo njegovog besmrtnog duha i tela.

Blues je lako svirati, ali ga je teško osetiti.

Pojavio se gotovo niotkuda, izazvao pravu pometnju na rock and roll sceni Britanije i Amerike i isto tako iznenadno nestao, pod nikad do kraja rasvetljenim okolnostima. Uspeo je, u samo par godina, da dokaže svetu da je snagom muzike sve moguće. Njegovi Angel & Little Wing odveli su ga u nepoznatom pravcu, stazom sazdanom od čestica njegovog moćnog, psihodeličnog bluesa. Hear My Train Comin’...

Znanje govori, a mudrost sluša.

Muzika je bila Hendrixova religija, sredstvo izražavanja putem kojeg je mogao preneti svoje najdublje misli i emocije. Verovao je u moć muzike da donese pozitivne promene u svetu i video je kao sredstvo ljubavi, mira i slobode. Muziku je doživljavao kao katalizator oslobođenja čoveka, pozivajući ljude da se oslobode društvenih ograničenja i prigrle svoje pravo ja. Blues je imao posebno mesto u njegovom srcu. Prepoznao je njegovu inherentnu(bitnu, nerazdvojivu) emocionalnu dubinu i izazov istinskog osećaja muzike. Za Hendrixa je muzika bila sredstvo samoizražavanja i način povezivanja s drugim ljudima na duboko emocionalnom nivou.

Sve što imam za reći, govorim svojom gitarom.

Za Hendrixa je muzika bila više od puke zbirke zvukova; bio je to duboki oblik komunikacije koji je nadilazio jezičke barijere i obraćao se direktno duši. Verovao je da muzika poseduje transformativnu moć koja može doneti pozitivne promene u svetu. Hendrixu je muzika bila medij kroz koji je mogao izraziti svoje najdublje emocije, misli i ideale. Smatrao je svojom dužnošću biti veran svojoj umetnosti i posvetiti joj celi svoj život.

Svojim inovativnim sviranjem gitare, introspektivnim tekstovima i zadivljujućim scenskim nastupima, Hendrix nastavlja nadahnjivati ​​i osvajati publiku do danas, podsećajući nas na trajnu moć muzike i neograničene mogućnosti koje ona pruža.

Muzika ne laže. Ako postoji nešto što se može promeniti na ovom svetu, onda se to može dogoditi samo kroz muziku.





By Dragan Uzelac, mart 2024.

 

Nema komentara:

Objavi komentar

Kraj Jima Morrisona