ROBERT ALTMAN: M.A.S.H. (1970.)
Robert Altman (1925.-2006.) američki filmski reditelj, scenarista i producent, autor je klasika poput M.A.S.H.(1970.), Nashville(1975.) ili Kratki rezovi (1993.). Filmom M.A.S.H. osvojio je Zlatnu palmu na filmskom festivalu u Kanu, gde je od strane kritike proglašen najeminentnijim predstavnikom modernog američkog filma. Vrhunac Altmanovog rediteljskog rada predstavlja film Nešvil, briljantna studija o američkoj opsednutosti slavom i novcem, oplemenjena izvanrednom kantri muzikom.
Humoristična ratna drama temeljena na romanu Richarda Hookera te nagrađena Zlatnom palmom i Oscarom za najbolji adaptirani scenario, jedan je od najpopularnijih (anti)ratnih filmova svih vremena te delo kojim je Robert Altman zakoračio u najvažniju deceniju svog stvaralaštva. Film vešto komponovane epizodne strukture sniman je u vreme dok je rat u Vijetnamu bio na vrhuncu, zbog čega je antiratni i humani angažman prilično izražen, a obeležavaju ga izuzetno razigrana režija, obilje anarhoidnog i altruističnog humora, ritmičan snimateljski rad, funkcionalna muzička podloga te izrazito raspoloženi nastupi glumaca. U osnovi M.A.S.H. prikazuje sukob humanog pristupa ratu i krutih vojničkih načela, pri čemu se film inventivno i inteligentno izruguje vojsci i američkom militarističkom duhu.
U vreme korejskog rata, doktori Oštrooki Pierce (maestralni Donald Saterlend) i Trapper John McIntyre (Elliot Gould) pridružuju se kao eminentni hirurzi jednoj jedinici u nekom od vojnih kampova (3 km udaljenom od linije fronta). Oni su cenjeni i uspešni lekari, ali vole da krše pravila i zbijaju šale. Pierce u jednom trenutku krade vojni džip i upoznaje religioznog fanatika, oficira Franka Burnsa (legendarni Robert Duvall). McIntyre upoznaje medicinsku sestru O’Houlihan (zavodljiva Sally Kellerman), jednako fanatičnu kao i Burns (sa kojim ima ljubavnu aferu). Dok njih dvoje vode ljubav u šatoru unutar vojnog kampa, Pirs i Mekintajer ih mikrofonom ozvuče tako da ih čuje celi kamp. Sestra O’ Hulihan tada dobija nadimak Vrelousta i postaje predmet brojnih urnebesnih šala.
Atmanov M.A.S.H. nema pravu radnju u klasičnom smislu, već se sastoji od niza apsurdnih i komičnih situacija s isključivim ciljem sprdanja s institucijom američke vojske. U jeku prljavog Vijetnamskog rata, verovatno jedinog oružanog sukoba kojeg su Amerikanci vodili, a da nisu pri tom imali potporu široke javnosti, Altman je uočio potrebu za razbijanjem ozbiljnosti ratne monotonije. Želeo je život u vojsci predstaviti na drugačiji, opušteniji, otkačeniji i manje patriotski način nego što je uobičajeno, a roman Richarda Hookera poslužio je kao savršen literarni predložak. Umesto standardne holivudske sterilnosti, dobili su brutalni, neusiljeni cinizam. Altmanovi su vojnici ružni, zapušteni i prljavi, jer vojnici u ratu takvi i jesu, koriste se svakodnevnim rečnikom običnih ljudi i koriste svaku priliku da izvrgnu bezočnom izrugivanju svaku figuru koja bi trebala predstavljati autoritet i provoditi disciplinu. Njihov će rat proći u utvrđivanju je li glavna sestra prirodna plavuša, organizovanom klađenju na ragbi utakmice između osoblja dve bolnice, pomaganja bolničkom zubaru da počini lažno samoubistvo i neizbežnom provociranju iritantnog majora Burnsa koji predstavlja prototip vojne discipline i isforsiranog patriotizma. Herojske epopeje o požrtvovnosti američkog vojnika nisu više nikog zanimale, iz jednostavnog razloga što više niko u njih nakon Vijetnama nije mogao niti želio vjerovati.
Kasnije Pirs i Mekintajer odlaze službom u Japan da bi operisali sina izvesnog političara. Pre odlaska kući prolaze kroz niz komičnih situacija, čineći Altmanovo maestralno delo jednim od najboljih filmskih komedija svih vremena, delo prepuno crnog humora, ironije i satiričnog duha.
Većina komedija žele nas nasmejati prema stvarima koje nisu baš smešne; ovde mi se smejemo baš zbog toga jer nisu smešne. Mi se smejemo jer ne želimo plakati. Mislim da je film o ovome. Likovi Goulda i Sutherlanda i pripadnici njihove vesele grupe su uvređeni jer pripadnici vojske ne osećaju dovoljno duboko. Vruće usne zanima samo protokol, a ne rat. Stoga hirurzi, koji plešu na granici viceva, posvećuju sebe kako bi je naterali da nešto oseti. Njena fasada ih vređa; niko ne bi mogao biti ne pogođen uticajem rada bolnice, ali ona je. Stoga oni žele razbiti njenu odbranu i reducirati je na njenu vlastitu ravan posvećenog cinizma, kako bi se broj patnje ljudskih bića povećao za jedan broj.
Roger Ebert
M.A.S.H. je briljantna američka antiratna satira, ratna komedija sa elementima koji će kasnije postati njegov prepoznatljivi znak – realističnim dijalozima, satiričnim humorom i kritičkim odnosom prema društvu. Rađena prema romanu Ričarda Hukera, ona predstavlja Altmanovo viđenje pozadine jednog od niza besmislenih američkih ratova gde grupa šaljivdžija-hirurga raznim šalama pokušava da razbije strah i depresiju.
M.A.S.H. je cinično-parodični odraz gluposti rata u tragikomičnom ogledalu jednog vrsnog filmskog autora, posveta humoru kao najboljem leku protiv ljudske gluposti i nasilnosti. Nastao nedugo nakon vrhunca društvenih previranja u SAD - u potkraj 1960-ih, M. A. S. H. se izruguje vojsci, vlastima te duhu amereričkog militarizma, aludirajući i na opštu prirodu ratovanja i na besmisao sukoba u Vijetnamu.
By Dragan Uzelac
Nema komentara:
Objavi komentar