DAVID LEAN: RAJANOVA KĆI (1970.)
Ryan’s daughter jedna je od mojih večnih poetskih inspiracija i fascinacija, film neopisive umetničke lepote, fotografije kojoj nema ravne u gotovo čitavom veku filma (obala zapadne Irske, ta božanska, ustreptala vizuelna lirika, ti koloriti dostojni maestralnih pjesnika kičice) i jednostavno rečeno – najčistijeg mogućeg filmskog izraza s nijansama metafizičke nestvarnosti i netaknute lepote.Viđen okom i objektivom britanskog rediteljskog velemajstora – Dejvida Lina, uobličen duhom snimatelja Freddie Younga i prirodnim lepotama zemlje Kelta i večitih buntovnika sa muzičkom prefinjenošću legendarnog Maurice Jarra i neizrecivom čednošću prelepe glumice Sarah Miles Rajanova kći se pretvara u vizuelnu simfoniju koja se gotovo oseti duhom onih kojima je i namenjena- suptilnim i senziblnim dušama koje su odavno odustale od krša i korisnosti materijalističko-komercijalnog smeća tipa Hollywood ili slične vrste prodaje magle.
Sir David Lean (25. mart 1908., Krojdon, Velika Britanija – 16. april 1991., London) britanski je filmski reditelj, producent, scenarista i montažer, umetnik koji je obeležio drugu polovinu 20. veka u istoriji britanskog i svetskog filma svojim spektakularnim, epskim ostvarenjima. Ekranizovao je dva romana slavnog britanskog pisca Čarlsa Dikensa - Velika očekivanja (1946.) i Oliver Tvist (1948.). Ostaće upamćen pre svega po epskim remek-delima Most na reci Kvaj (1957.), Lorens od Arabije (1962.), Doktor Živago (1965.), Rajanova kći (1970.) i oproštajnom Put za Indiju (1984.).
Prvobitno je radio u očevoj firmi, da bi se 1927. zaposlio u filmskom studiju kao pomoćnik. Tridesetih se bavio filmskom montažom, a 1942. kreće kao reditelj. Debituje adaptacijom pozorišnog komada Noela Kauarda - Ova srećna vrsta (1944.) i Kratak susret (1945.). Usledili su potom filmovi rađeni po Dikensonovim delima i saradnja sa glumcem Alekom Ginisom. Nakon Letnjeg doba (1955.) – prvog filma u koloru, snimljenog u Veneciji (sa Ketrin Hepbern), Lin snima svoje nezaboravne, epske spektakle.
Bio je jedan od osnivača Britanske filmske akademije, kao i njen predsednik. Godine 1990. uručena mu je nagrada za životno delo od Američkog filmskog instituta. Osvojio je tri nagrade Zlatni globus za najbolju režiju. Njegovih sedam filmova je na listi 100 najboljih britanskih filmova Britanskog filmskog instituta.
Linova Rajanova kći (1970.) brilijantan je film raskošne scenografije i predivne kamere s otvorenim pejzažima Irske – gotovo bajkovito i romantično dočarane. Irsko selo Kirrary u potpunosti je izgrađeno za potrebe snimanja filma... Za muzičku poetiku i raskoš se pobrinuo legendarni Maurice Jarre, dajući raskoši notu elegancije i dodatne stilske prefinjenosti – lepršavu melodičnost romantike.
Tokom Prvog svetskog rata, udata irska žena ima aferu s britanskim oficirom, uz veliko protivljenje nacionalistički orijentisane sredine... kratak je siže priče koja se vizuelno razbuktava u večni plamen jedne umetnosti čiji se jezik sve ređe na pravi način koristi i izgovara. Nažalost.
Rosy je simpatična, prelepa i samoživa mlada žena koja bezglavo ulazi u romansu sa britanskim oficirom. Njezina preljuba nailazi na žestoku osudu jedne male, seoske sredine, ribarskog mesta na morskim hridima ponosne Irske. Preljuba čak biva obojena izdajom zahvaljujući političkoj pozadini jednog burnog istorijskog vremena i večno uzburkanih nacionalističkih strasti. Ali, uzdigavši se svojom ljudskom veličinom i unutrašnjom snagom, nasuprot svim očekivanja ograničene sredine i njene zaostalosti, suprug prelepe Rosy, seoski učitelj Charles, staje na stranu svoje mlade i nepromišljene supruge, dajući joj svoju nesebičnu podršku i ljubav.
Scenario je napisao Robert Bolt, Linov bliski saradnik, sa kojim je stvorio remek dela Lorens od Arabije i Doktor Živago. Besprekorna gluma, pre svih Roberta Mitchuma, Sarah Miles, John Millsa i Trevora Howarda, ukomponovana sa neverovatnim kadrovima visoke estetske vrednosti, čine ovaj film neopisivom simfonijom raskošne scenografije i predivne fotografije, maestralne kamere s otvorenim pejzažima, remek delom svetske kinematografije čija lepota i nestvarni koloriti svojom unutrašnjom snagom i lepotom još uvek zapljuskuju snažnim estetskim talasima i emocijama obale božanstvene Irske. I srca svih filmofila sveta posebnom vrstom emocija koje se nedaju izraziti nijednom vrstom romantičarske lirike ili snagom pisane reči.
Rajanova kći ostaje film za vizuelno i estetsko uživanje, razigrana, harmonična igra svetlosti i senke, igra božanstvenih pokretnih slika koja pleni ljudsku dušu i srce i ostavlja vas bez daha, ma koliko joj se puta vraćali. U svakom smislu čista filmska poezija, jedno od najlepših vizuelnih ostvarenja u istoriji filma.
By Dragan Uzelac
Nema komentara:
Objavi komentar